Čarobna mala knjiga
Ne znam kako to drugi rade, ali ja volim kući ponijeti knjigu iz čitaonice za koju dobijem preporuku. I to od osoba koje znaju što je dobro štivo. Tako sam zahvaljujući Svjetlani Ciglar, ravnateljici Knjižnice “Vladimir Nazor”, i njezinoj ekipi, ne gubeći vrijeme prebiranjem po policama, posljednjih godina pročitala mnogo izuzetnih djela stranih autora.
Knjiga od 555 stranica koju vrijedi čitati
Uživam kad je knjiga dobra, a velika. Još kao dijete, kad bih završila čitanje priče koja me držala u napetosti tužno bih je odložila jer nema više. Nedavno mi je u knjižnici „Vladimir Nazor“ među ostalim knjigama preporučen naslov „Putnik stoljeća“. Brzo sam pročitala sve one od približno dvjestotinjak stanica, a „Putnika“ ostavila za kraj. Plašilo me njegovih petsto pedeset pet (555) stranica jer kad nešto počnem čitati volim pročitati do kraja i tek tada donositi konačan sud. Ne jednom me knjiga iznenadila kad sam je dočitala do kraja.
Od gužve se činilo da nitko ne nedostaje
Večernjak je 1. srpnja napunio šezdeset godina. Slavljeniku je u zgradi MSU-a priređena proslava kakva odavno nije viđena – moderna i bučna, s mjerom i mnogo stila. Ničega previše, ničega premalo. Sve je počelo u odlično uređenu prostoru, scenografijom u Večernjakovim bojama i velikim naslovnicama, šampanjcem i fotografiranjem na crvenom tepihu, primjereno prigodi kratkim pozdravnim rečenicama, a završilo glazbom, vatrometom, golemom tortom i plesom.
.JPG)
Unikatne naušnice i ogrlice sa školjkama s Visa
Nije lako za slikanje i javno pokazivanje noviteta naći osobu koja nije profesionalni model. U ovom slučaju pomogla je rodbinska veza.
Tako smo na jednoj prijepodnevnoj kavi zaskočili našu Anitu Vlašić, prevoditeljicu i sudskog tumača, da se fotografira s nakitom moje kćeri Lade.
.JPG)
Izmišljene malogradske priče, jer istina bi ih pokvarila
Veselim se svakoj novoj knjizi, a ako je iz pera prijatelja – još više. I eto prigode za radost! Da bude ljepše, iskreno veselje uz svježi uradak Vlade Rajića, zbirku kratkih priča „Gradske kćeri“, podijelili smo neki dan Strahimir i ja s njim i njegovim curama, Deanom i Lorom, na ručku u popularnoj „Maslini“.
Svježa, rijetko iskrena proza
Te sparne večeri tražila se stolica više u dvorani Društva hrvatskih književnika. Mnogo mladih, mnogo studenata, nepoznatih ali smjernih lica, nekolicina kolega po peru. Čija se to knjiga predstavlja? Samo neupućenima dala bih prednost od tri pokušaja u pogađanju, sigurna da neće biti promašaja jer zna se tko su kod nas najtiražniji i najomiljeniji autori. Julijana Matanović je svakako jedna od njih. I kad ima novi naslov, kao što sada ima knjigu „Ljuta godina“, publika pohrli na susret s autoricom i s njezinom prozom.
S prijateljicom glumicom Dubravkom Miletić s vremena na vrijeme popijem kavu, napričamo se i zakažemo novo druženje. Prođu mjeseci prije nego padne novi dogovor. Tako bijaše i ovaj put. Jedan dan ne može ona, drugi ne mogu ja pa nas ometa kiša pa vrućine.
U ČAST RUDOLFU PEREŠINU
Susret s učenicama zagrebačke OŠ Retkovec u Minimundusu
Udruga branitelja Kerestinca i Svete Nedelje, 313. brigade logistike HRZ-a I PZO, odlučila je posjetiti Aerodrom Klagenfurt, na koji je 25. listopada 1991. svojim MIG-om sletio legendarni pilot Rudolf Perešin i skromnom svečanošću zahvaliti mu na njegovu podvigu.
U najnovijem Vijencu, dvotjedniku za kulturu Matice hrvatske, izašla mi je kratka priča s naslovom „Tko nosi kavu“. Tematski se naslanja na novinarski milje, na vremena pisaćih strojeva, dakle prije kompjutora i elektronske pošte.
Ulični život od San Diega do Zagreba
Neda Miranda Blažević-Krietzman živi od 2007. u američkom San Diegu u Kaliforniji, ali svako ljeto dolazi u Zagrebu i nikada praznih ruku. Znatiželjna publika uvijek dobije na uvid nešto novo iz njezine bogate umjetničke produkcije, novi roman ili zbirku priča za odrasle ili za djecu, nove fotografije kao što je bilo ove godine.
Poslije Dalmacije sad i Istra i Kvarner u očima stranaca
Profesor Svein Mønnesland ovih je dana u Zagrebu u Muzeju Mimara predstavio svoju najnoviju knjigu „Istra i Kvarner u očima stranaca“, veliku dvojezičnu /hrvatski, engleski/monografiju koja predstavlja dragocjen doprinos hrvatskoj kulturi. To je najnovije djelo u nizu njegovih knjiga koje obrađuju najvažnije povijesne spomenike arhitekture i graditeljstva Hrvatske, Bosne i Hercegovine, i Srbije, onako kako su ih pismom i slikom vidjeli europski umjetnici, pisci, arhitekti u vrijeme prije fotoaparata. Taj specifičan pogled očima objektivna promatrača cijelom projektu daje posebnu notu.
Mračan sam jer vidim budućnost
U Društvu hrvatskih književnika prošli je mjesec (21. svibnja) predstavljena knjiga pjesama uglednog čileanskog pjesnika hrvatskih korijena Andrésa Moralesa Milohnića „Escrito en glagolítico/Napisano glagoljicom“ koju je sa španjolskog na hrvatski prevela Željka Lovrenčić.
