Podsjećanje na nastanak priče „Jack na telefonu“
Evo priče o nastanku kratke priče „Jack na telefonu“ uvrštene u zbirku „20+1 najbolja priča za ljeto 2016.“ Broda kulture, koju je potaknulo ovih dana često spominjanje dvadesete obljetnice pobjede Gorana Ivaniševiće u Wimbledonu i njegovo uvršavanje u Kuću slavnih tenisača u Newportu (SAD 17/18. srpnja 2021.).
Lektira ne mora biti dosadna
Evo kako u lektiri žive dva moja naslova, Ljubavni slučaj mačka Joje za V. razred i Maturalac za VII.
Bilo je to obostrano zadovoljstvo
Uvijek je lijepo poslije književnog susreta (koji svima traje prekratko), s vremenskim odmakom dobiti dojmove učenika. No krenimo redom.
Je li uvijek neprijatelj onaj za kojega kažu da je neprijatelj?
Ova godina proglašena je u Hrvatskoj Godinom čitanja.
Povod je doista velik - navršava se pola milenija Marulićeve Judite, tiskane u kolovozu 1521. godine.
O genijalnoj Zvonki i mišićima Karolini i Karlu
Pametno se kaže – nikad ne reci nikad. To vrijedi za moja dvije slikovnice – „Kako je spašen mali Mate“ (Turistička naklada, Zagreb, studeni 2019.) i „Veliko prijateljstvo“ (Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, Zagreb, kolovoz 2020.).
Vjekoslava Huljić odabrala datum svečanosti
Neizbježno je prije nego se raspišem o ovogodišnjoj Nagradi Anto Gardaš za najbolju proznu knjigu za djecu i mladež preskočiti događaje prve polovice 2020. godine, koja će u sjećanju ljudskog roda ostati po životu koji je mjesecima tapkao u mjestu sagnuvši glavu pred nevidljivim neprijateljem – virusom kodnog imena KOVID19.
, do danas ukupno 11. izdanja, zagreb.jpg)
S novom školskom godinom došle su i nove obaveze, a jedna od njih je i čitanje lektire.
Nakon čitanja djela Branke Primorac naziva Maturalac, Dora, Lena, Helena, Lara, Antea, Maja i ja, Martina, odlučile smo snimiti nekoliko scena iz toga djela.
Poruka čitateljima Narodne knjižnice HNŽ Mostar od hrvatske spisateljice Branke Primorac, autorice “Maturalca”, poznatog romana za mladež i njegova nastavka “Sve zbog Ane” te drugih nagrađenih i nenagrađenih knjiga za djecu i odrasle.
Kako jedan mali crni psić nenajavljen ulazi u obitelj Ivanić te kako uspije osvojiti srce mame Renate koja u svojoj blizini ne želi kućnog ljubimca jer se od djetinjstva boji i pasa i mačaka… (Prvo poglavlje, čita Branka Primorac)
Prijateljska pomoć s Facebooka
Ne izlazimo, držimo se kuće, kupujemo internetski, za nužno uskoči susjed novinar Zlatko Herljević. Tiskovine ne vidjesmo tjednima. Nismo posve bez te vječne hrane u našem životu. Imamo portale. Međutim, danima u elektroničkom mediju ne nalazim ono što me zanima. Onda usred tjedna poruka od Dubravke Cvitković: "Čitam tvoju priču u Večernjaku!" Nema šanse da mi sad netko kupi novine. Na kiosku u srijedu više nema nijednog primjerka od jučer, kamoli od subote.
„Moj brat živi u kompjutoru“ prerano nagovijestio budućnost
Kad sam pisala roman „Moj brat živi u kompjutoru“, cjelokupni sadržaj bio je usmjeren prema dalekoj budućnosti, prema godini 2071., nezamislivo tehnološki naprednijoj nego što je ova danas. Međutim, ono što me potaknulo da pišem taj roman nisu bila tehnološka dostignuća, već ljudski odnosi, oni najdelikatniji osjećaji koji (osobito) postoje između najstarijih i najmlađih članova obitelji.
Dali smo drugi naslov da ne dosadimo čitateljima s pohvalama
„Glas naroda“ treća je Pavličićeva knjiga iz ciklusa pohvala, ali u naslovu nema te riječi kao u prethodne dvije jer je izdavač i glavni urednik Mozaika knjiga Zoran Maljković autoru predložio promjenu – da poslije „Pohvale starosti“ i „Pohvale tijelu“ ne dosade čitateljima s pohvalama. No jasan je trag ostao u podnaslovu, koji glasi „Pohvala pučkoj pjesmi“. Ne samo zato, rekao je Maljković u četvrtak 13. veljače u Društvu hrvatskih književnika na predstavljanju nove knjige neumornog pisca i akademika, već stoga što me naslov asocirao na stručnu knjigu, što ona nije, kao što nisu ni prethodne dvije.
Ručak ispod secesijskog lustera
Petmilijunti Madrid pruža toliko mogućnosti da ni onaj tko je tu rođen i živi u njemu cijeli život nije vidio a kamoli bio na svim zanimljivim mjestima vrijednim posjeta. Naravno, takva mjesta izmiču turistima i povremenim posjetiteljima. Zato su otkrića slatka. Tako je bilo protekli vikend kada smo dogovarali ručak sa španjolskim prijateljima profesorom i novinarom Santiagom Matom i piscem za djecu Santiagom Garcia-Clariacom.
Život je veći kad se čita
„Život se širi dok čovjek čita, kaže dečko, biva veći, kaže, to je kao da se dobije nešto što nitko ne može oduzeti, nikad ni u koje vrijeme, kaže, bude se radosnijim“ – citat je iz knjige islandskog pisca J. Kalmana Stefánssona (1963.) „Ljudsko srce“, koja je 2011. godine iz mog čitateljskog razumijevanja vrhunske literature s razlogom dobila uglednu Bookseller's Prize.
Slađe je s mȅdom
Do Ivanić-Grada od Zagreba ima 27 kilometara, od naplatnih kućica samo 16. Za dionicu od Vrbana do izlaska na autocestu A3 trebalo mi je pola sata, a za ostatak petnaest minuta. Točno toliko koliko mi je rekao Jadranko Bitenc da će mi trebati da na vrijeme stignem u OŠ Đuro Deželić na književni susret s dva sedma razreda. Tako je za mene počeo VIII. međunarodni susret dječjih autora 2019. (7. studenoga 2019.) na kojima će osim mene sudjelovati Robert Mlinarec, Vladimir Bakarić, Jadranko Bitenc iz Hrvatske i Aleksandra Čvorović iz Bosne i Hercegovine.
U istom danu dva puta laureat s „Ocem od bronce“
Nikad nisam bila na neobičnijoj i zabavnijoj svečanosti od one u subotu 26. listopada 2019. u Zaboku u čast Goranu Tribusonu, dobitniku Nagrade „Ksaver Šandor Gjalski“ za roman „Otac od bronce“ (izd. Mozaik knjiga, 2019., ur. Z. Maljković).
O knjizi i čitanju kroz smijeh i ples
„Ovo su, draga djeco, dječji pisci koji su uvijek s vama; ako nisu u knjižnici kao sada, onda su na ovim policama oko vas. Oni su naši susjedi“, rekla je Sonja Šimić, voditeljica dječjeg odjela GK Vinkovci, predstavljajući reprezentaciju pisaca za Prvi festival dječje knjige u Vinkovcima (26. – 28. rujna 2019.) u kojoj su bili Silvija Šesto, Snježana Babić Višnjić, Branka Primorac, Ratko Bjelčić, Jadranko Bitenc te ilustratori i pisci Krešimir Zimonić, Davor Šunk i Dubravko Mataković, koji se uvijek skrivao negdje sa strane.
O zemlji gdje se ljeto ugasi prije nego počne
Prvo sam lani čitala „Nebo i pakao“, a sada „Tugu anđela“, drugu knjigu iz trilogije „o dječaku“ Islanđanina Jóna Kalama Stefánssona (1963.). Uživala sam u prvoj i kad sam je vratila u knjižnicu tražila sam drugu, a spremam se iščitati i treću naslovljenu „Čovjekovo srce“. Zašto me privukla proza suvremenog islandskog pisca?
Posveta Ireni Lukšić!
Već godinama na ljetovanje nosim nekoliko knjiga i uglavnom pri kraju ostanem bez omiljene zabave. Sve ih pročitam. Ljetos, ne znam zašto, nekako mi nije išlo. U tri tjedna s popisa nepročitanog skinula sam jedino neveliku prozu „Blago sretnima“ (137 str.) francuske dramatičarke Yasmine Reze i započela „Tugu anđela“ (254.) islandskog književnika Jóna Kalmana Stefánssona, koja je još uvijek na mom noćnom ormariću sa straničnikom zataknutim za posljednje stranice. Još tražim prave razloge zabušavanja jer oba su naslova vrijedna književna djela.
Chicos, diploma je u džepu!
Imamo lijepu vijest – Strahimir i ja položili smo prvi stupanj španjolskog jezika. Diploma je u džepu! Prva poslije mnogo godina. Zadnje koje se sjećam je ona iz vatrogastva koju smo kao zaposlenici Večernjeg lista zaradili na parkiralištu ispred redakcije i koju se nije moglo preskočiti. Ovaj put smo međutim bili dobrovoljci.
Kad smo se prijavili na intenzivni tečaj u Centar španjolskog jezika El puente, u zagrebačkoj Krajiškoj ulici, nismo znali što nas čeka. Nismo znali koliko je naš mozak zahrđao za prihvaćanje novog znanja. Mislili smo bit će lako, ta znamo mi reći Hola, chicos! i Vamos a comer!
