Branka Primorac

Pakiramo se, idemo kući

Petak je 13. lipnja 2025., pakiramo se, sutra napuštamo Madrid. Slažemo, preslagujemo stvari iz većeg u manji kofer pa opet iz manjeg u veći da nas ne iznenadi prekomjerna težina na aerodromskom šalteru kad je nervoza na vrhuncu. Istječu dragocjene minute do ulaza u avion. Ne želimo doživjeti ponižavajuću scenu putnika izbezumljena nad otvorenim koferom iz kojeg viri njegova intima, a koje se mora riješiti pred očima nestrpljivih u redu iza njega.

Sva ta neugoda pritišće nas dvoje povratnika u Zagreb dvadeset i četiri sata prije nego prtljaga, za dekagram više ili manje od dopuštenog, pokretnom trakom bude puštena u skrivene hodnike zračne luke Barajas.

Pamtim mnoge uzdahe oduška kad elektronika izbaci propisanu težinu; mogu se čak našaliti sa strogom zemaljskom stjuardesom, ali sad mi nije do šale. Uvijek mislim da će biti lakše na povratku nego na dolasku, ali to je nerealan umišljaj. Hrpa oko kofera je uvijek deprimirajuće golema. Uto Iberia šalje poruku da je otvoren check in za sutrašnji let za Zagreb.
S puno respekta i opreza obavljam rutinske postupke s kompjuterskim sustavom kompanije koji od mene želi izvući dodatni trošak. Mislim da sam zaobišla sve zamke, s olakšanjem potvrđujem let, čekam potvrdu na e-mail kad me prekida melodija iz mobitela. Na telefonu sam, a mogla sam i ne biti. Prepoznajem ime pozivatelja Mirka Ćurića, književnika i neumorna kulturnog radnika. Trenutak će pričekati, javit ću se čim završim započeto s Iberijom. Ipak uprem prst u zeleno s nekim predosjećajem da poziv donosi važne vijesti. Čavrljam. Razgovor teče o svemu I svačemu samo ne o bitnom. Moje čavrljanje kojim prikrivam nervozu prekida pitanje: „Ne pitaš zašto zovem?“
Ušutim. Stanka mi se učini beskonačnom.

Suprug ti je dobio Nagradu 'Julije Benešić'

• Robert Francen,predsjednik Matice hrvatske, Ogranak Đakovo, laureat Nagrade Julije Benešić Strahimir Primorac i dobitnica Povelje uspješnosti Kristina Špiranec, te Mirko Ćurić, predsjednik DHK, Ogranak Osijek
• Mirko Ćurić otvara 28. Đakovačke susrete književnih kritičara
• Mirko Ćurić i članovi žirija Josip Cvenić, član, i predsjednik dr. Goran Rem s dobitnikom Nagrade 'Julije Benešić'
• Sudionici razgovora o ovogodišnjoj temi susreta "Književna kritika i umjetna inteligencija"

„Suprug ti je dobio Nagradu 'Julije Benešić' za knjigu Vjera u priču. U ponedjeljak budite u Đakovu!“
Znali smo da je Strahimirova knjiga kritika i eseja poslana na natječaj. Javila je urednica Marijana Rukavina Jerkić u ime izdavača Stajer-grafa, s napomenom da je odaziv dobrih autora s knjigama objavljenim 2024. ovaj put brojniji nego ikad prije i to sve jakih imena književne kritike. Tko god dobije nagradu neće biti iznenađenje. Ovaj puta je to bio Strahimir, moj suprug, kojem je to prva nagrada u životu i priznanje za kontinuirano praćenje i vrednovanje prozne produkcije hrvatskih književnika od njegovih studentskih dana do danas.
Nižu se čestitke obitelji i rijetkih prijatelja kojima javljamo novosti. Svi smo radosni zbog dobitnika koji se ne ponaša euforično, iako znam da je najuzbuđeniji. Pogotovo kad mu se oko vrata s čestitkama vješaju Marija, Marta i Luka.
Završavaju tri nezaboravna tjedna s unucima, sa snahom i sinom čiji smo 49. rođendan proslavili ručkom u finom restoranu. Osim sinova rođendana, u lipnju krajem školske godine svaki dan vrvi događajima, završnim školskim priredbama ili priredbama izvan škole kako u kojoj aktivnosti naših troje učenika St. Michael's school.

Kad nogometna lopta nije igračka
Prvi sa zlatnom medaljom oko vrata kući je stigao zadovoljni devetogodišnji Luka čija je ekipa bila najbolja u nogometu od svih školskih ekipa njegove dobi u madridskoj općini Boadilla del Monte. Oduševljen je i uzbuđen, bio bi sretniji da je dao gol, ali za to će se pobrinuti sljedeće godine. Vjerujem da će ga nogometna groznica držati dulje od svih prethodnih u kojima su ciklično dominirale lego kockice, autići, pa likovi iz crtića Peppa Pig, Profesor Baltazar i Patrulla canina (Pasja patrola). Potom sve vrste dinosaura kojima je znao njihova neobična imena, a zbog kojih je patio kućni budžet jer ih je htio imati sve u svojoj kolekciji igračaka. Sad samo želi loptu i napredak u nogometnoj tehnici, što ne završava uvijek aplauzom publike bilo u kući bilo u susjedstvu.

Svaki dan nastup
Marta je odlična zborska pjevačica i razredna glumica. Njezinih je izlazaka na pozornicu bilo najviše. Bili smo čak i na nastupu zbora s grupom odraslih na vrlo uspješnom koncertu naziva Rock Opera kojim su nas pjevači i svirači grupe glazbenika podsjetili na popularne operne arije iz Rigoletta, Fantoma u operi itd. te na evergrine iz povijesti rock'n rolla. Dječji zbor je nastupio uz nekoliko pjesama pa i naša Marta. U cjelini bila je to prava poslastica. Osim toga Martino pjevanje u zboru odvelo nas je u najprometniji i nervozni centar Madrida, u Auditorio Nacional De Musica. Svi kasne pa smo i mi kasnili u velebni kompleks koncertnih dvorana na natjecanje madridskih školskih zborova na kojem su pjevači St. Michael's school ove godine drugi put dobili premiju izvrsnosti. Navijanje djeda i dviju baka dobro se čulo u akustičnoj koncertnoj dvorani. Marta je to stoički podnosila, nijednom nas ne pogledavši iako je znala na kojem kraju balkona sjedimo. „Čula sam vas“, rekla nam je kad smo je grlili i čestitali.
Marija, koja će u studenome napuniti trinaest godina, završila je šesti razred, što je u Španjolskoj već srednja škola. Ona svaku nedjelju ide na klizanje i vježba uz trenericu osnovne elemente tog lijepog sporta, a pridruži joj se i mlađa sestra Marta. Na led su prvi put stale iz zabave na novogodišnjem otvorenom klizalištu u Zagrebu ispred Umjetničkog paviljona u ambijentu zagrebačke Zelene potkove. Međutim, mnogo ozbiljne Marija trenira odbojku u okviru nastave tjelesnog. Poklopilo se da je završni natjecateljski turnir bio zakazan u subotu ujutro, subotu kad smo popodne morali krenuti na aerodrom. „Znam da putujete, ali hoćete li makar nakratko doći gledati kako igram?“ – pitala je Marija. Kako ne bi došli, cijelo jutro nam je slobodno jer koferi su spremni, a ručak, najdražu slanu štrudlu od sira i salatu od morskih plodova, koju sprema baka Dolores, završavat ćemo na brzinu. Užitak je bilo gledati našu već vitku i visoku odraslu unuku u dvorani u kojoj se izmjenjuje i istodobno natječe šest ekipa u tri susreta. Marijina postava izgubila je prvi dvoboj, ali je dobila drugi. Bilo je i suza i veselja, ali trebalo je za pobjedu zaigrati i treću utakmicu u nizu. Mi smo morali napustiti dvoranu tako da nismo našim glasovima pridonijeli trećem susretu u neizvjesnoj završnici. Toliko neizvjesnoj da će trebati u ponedjeljak, kad mi već budemo u Đakovu, odigrati novi dvoboj za pobjedu.

 Dva izvanredna đakovačka dana

Previše uzbuđenja, ali treba stati čvrsto na zemlju. Kad stignemo kući ostat će nam samo dan da se pripremimo za svečanost proglašenja dobitnika Nagrade „Julije Benešić“. Ne treba puno riječi ispisivati o tome kako je slavljenik Primorac doživio uručenje nagrade i pod pritiskom emocija ostale događaje 28. Đakovačkih susreta hrvatskih književnih kritičara sa središnjom temom „Književna kritika i umjetna inteligencija“. Dva đakovačka dana sigurno će dugo pamtiti, osobito posjet Biskupiji i salonu u kojem je Strossmayer primao goste, ali kad se sve slegne u miru i tišini će nastaviti čitati i pisati o hrvatskoj književnosti kao što je to bilo posljednjih šezdeset godina.
O 28. Đakovačkim susretima i o nagradi Strahimiru Primorcu dva citata iz objavljenih tekstova.
“U organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Đakovu i Slavonsko-baranjsko-srijemskog ogranka DHK 16. i 17. lipnja održani su 28. Đakovački susreti hrvatskih književnih kritičara. Naslovna tema ovogodišnjih Susreta bila je Književna kritika i umjetna inteligencija, a izravan povod okupljanju i raspravi za okruglim stolom bila je siječanjska Deklaracija o umjetnoj inteligenciji DHK.

Goran Rem o Primorčevu radu

U konkurenciji za Nagradu Julije Benešić na ovogodišnjim Susretima našlo se rekordnih osam knjiga. Poveljom uspješnosti nagrađene su Perina Meić za knjigu Knjiga od kritika i Kristina Špiranec za knjigu O nužnosti poezije, dok je glavnom Nagradom ovjenčan Strahimir Primorac za knjigu Vjera u priču. Primorac, dugogodišnji suradnik Matice hrvatske i Vijenca, za koji je dosad napisao nekoliko stotina kritičkih tekstova, najrevniji je suvremeni pratitelj hrvatskoga proznog stvaralaštva, koji godišnje producira šezdesetak uradaka, što je uz izraze dubokog poštovanja prema Primorčevu radu istaknuo Goran Rem, koji je zajedno s Josipom Cvenićem Primorcu uručio nagradu i zahvalio mu na dugogodišnjem predanom radu, usporedivši ga s velikanima književne kritike poput Branimira Donata i Igora Mandića, sudionicima prvih đakovačkih Susreta 1998. godine. Primorac je zahvalio okupljenima, a Matici hrvatskoj i đakovačkom Ogranku poželio da i ubuduće predano skrbe o hrvatskoj knjizi i književnoj kritici.” (Sven Kezele, Vijenac, 817 - 3. srpnja 2025).
„U odavno prohujalom tenžerovskom vremenu izumrlih novinskih polemika (i klasični intervju je sve rjeđa forma) Primorac dostojanstveno piše o osobi svakoga pojedinoga autora, ali ne dopušta da se išta podvali kao neupitna pa i kanonizirana vrijednost. Poziva i na povratak prepoznavanju važnosti hrvatskih autora iz Bosne i Hercegovine, često svedenih na imena Hasana Kikića i Fadila Hadžića, unatoč moru ostalih književnika. Pomno autor promišlja i pojavnosti hrvatskoga romana na početku 21. stoljeća, bježeći od ideoloških ili klanovskih svrstavanja pisaca – „preživljuje dobro pisanje“, da se ponovno naslonimo na Tenžeru. Istinska je šteta što tekstovi Strahimira Primorca zasad većim dijelom ostaju (ne)objavljeni, no Nagrada „Julije Benešić“ jamačno je ove godine došla u ruke čovjeka čija desetljeća marljivoga praćenja hrvatske književne scene umjetna inteligencija ne će moći odmijeniti. Nema stroj sijedu glavu i osjećaj za kvalitetu teksta.“ (Tomislav Šovagović, Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća, 30. lipnja 2025.).

Potpisi pod slike:

Auditorio Nacional De Musica u Madridu, velebna zgrada s nekoliko dvorana  

Lijep sport odbrala je Marija

St. Michael's school u Boadilli del Monte ima veliku školsku dvoranu s pozornicom

Primorci nisu mogli sakriti veselje, iza seniora šulja se sin Dražen

Manja dvorana u Auditorio Nacional De Musica ugostila je najbolje školske zborove Madrida